Kako se ugljične elektrode, grafitne elektrode i samopekuće elektrode trebaju pravilno koristiti u industriji peći s potopljenim lukom?

Vrsta, izvedba i upotreba elektrode

Vrsta elektrode

Ugljične elektrode mogu se klasificirati u ugljične elektrode, grafitne elektrode i samopekuće elektrode prema njihovoj upotrebi i proizvodnim procesima.

Ugljična elektroda izrađena je od antracita niskog pepela, metalurškog koksa, smolnog koksa i naftnog koksa. Sastoji se od određenog udjela i veličine čestica. Prilikom dodavanja miješaju se vezivo asfalt i katran te se smjesa ravnomjerno miješa na odgovarajućoj temperaturi. Oblikovanje i konačno polagano kalciniranje u pečenjari. Mogu se podijeliti na prirodne grafitne elektrode, umjetne grafitne elektrode, ugljične elektrode i posebne ugljične elektrode.

Grafitna elektroda (grafitna elektroda) izrađena je od naftnog koksa i smolnog koksa kao sirovine, a zatim se stavlja u grafitiziranu elektrootpornu peć s temperaturom od 2273 ~ 2773 K, te se grafitizacijom pretvara u grafitnu elektrodu. Grafitna elektroda dalje se dijeli na sljedeće vrste.

Obična energetska grafitna elektroda omogućuje upotrebu grafitnih elektroda s gustoćom struje manjom od 17 A/cm2, a uglavnom se koristi za obične energetske električne peći kao što su proizvodnja čelika, rafinacija silicija i fosfor za žućenje.

Površina grafitne elektrode s antioksidacijskim premazom presvučena je zaštitnim slojem (antioksidans grafitne elektrode) koji je vodljiv i otporan na oksidaciju na visokim temperaturama, što smanjuje potrošnju elektrode tijekom proizvodnje čelika (19% ~ 50%) i produljuje vijek trajanja elektrode (22% ~ 60%), smanjujući potrošnju energije elektrode.

Grafitna elektroda velike snage omogućuje korištenje grafitnih elektroda s gustoćom struje od 18 do 25 A/cm2, koja se uglavnom koristi u elektrolučnim pećima velike snage za proizvodnju čelika.

Grafitne elektrode ultra velike snage omogućuju upotrebu grafitnih elektroda s gustoćom struje većom od 25 A/cm2. Uglavnom se koristi u elektrolučnim pećima za proizvodnju čelika ultra velike snage.

Samopečuća elektroda (samopekuća elektroda) koja koristi antracit, koks, bitumen i katran kao sirovine, izrađuje elektrodnu pastu na određenoj temperaturi, a zatim stavlja elektrodnu pastu u kućište elektrode koje je postavljeno na električnu peć (kao što je prikazano) na SL. 1), u procesu proizvodnje električne peći, Jouleova toplina stvorena prolaskom električne struje i topline kondukcije u peći su samosinterovani i koksirani. Takva se elektroda može koristiti kontinuirano, a može se formirati spajanjem dugog bočnog ruba i može se ispaliti u velikom promjeru. Samopečuća elektroda naširoko se koristi za proizvodnju ferolegura zbog jednostavnog postupka i niske cijene.

Slika 1. Shematski dijagram omotača elektrode

1-ljuska elektrode; 2-rebrasti komad; 3-trokutasti jezik

Glavna tehnička izvedba elektrode

Materijal elektrode treba imati sljedeća fizikalno-kemijska svojstva:

Provodljivost je bolja, otpornost je manja, kako bi se smanjio gubitak električne energije, smanjio pad napona kratke mreže i povećao efektivni napon da bi se povećala snaga rastaljenog bazena;

Talište je visoko;

Koeficijent toplinskog širenja je mali, kada se temperatura brzo mijenja, nije ga lako deformirati, a unutarnje naprezanje uzrokovano promjenom temperature ne može stvoriti fine pukotine za povećanje otpora;

Imaju dovoljnu mehaničku čvrstoću na visokim temperaturama;

Nečistoće su niske i nečistoće ne zagađuju talog.

Glavna tehnička svojstva ugljične elektrode, grafitne elektrode i samopekuće elektrode prikazana su u tablici 1. i slikama 2. i 3.

Tablica 1 Tehnička izvedba elektrode

Slika 2. Promjena otpora ugljične elektrode i grafitne elektrode s temperaturom

Slika 3. Toplinska vodljivost karbonskih i grafitnih elektroda u ovisnosti o temperaturi

Izbor elektroda u industriji ferolegura

Elektrode koje se same peku naširoko se koriste u topljenju legura željeza, rafiniranju ferosilicija, legura silicij kroma, legura mangana silicija, feromangana s visokim udjelom ugljika, ferokroma s visokim udjelom ugljika, feromangana sa srednjim i niskim udjelom ugljika, ferokroma sa srednjim i niskim ugljikom, legure silicij kalcija, volframovog željeza Čekaj . Samopekuće se elektrode povećavaju proizvodnju legura, željeznih remena u ugljik i proizvode željezne legure i čiste metale s vrlo niskim udjelom ugljika. Ako se trebaju koristiti karbonski ferokrom, industrijski silicij i metalni mangan, ugljen ili grafitne elektrode.

电极的种类、性能及其用途

电极种类

碳质电极按其用途及制作工艺不同可分为碳素电极、石墨电极和自焙电极三种。

碳素电极 (karbonska elektroda)是以低灰分的无烟煤、冶金焦、沥青焦和石油焦为原料，按一定的比例和粒度组成.混合时加入黏结剂沥青和焦油，在适当的温度下搅拌均匀后压制成形，最后在焙烧炉中缓慢焙烧制得.

石墨电极 (grafitna elektroda)以石油焦和沥青焦为原料制成碳素电极，再放到温度为2273〜2773K的石墨化电阻炉中，经石墨化而制成石墨电极„石墨电极又分为以下几种。

普通功率石墨电极允许使用电流密度低于17A/cm2的石墨电极，主要用于炼钢、炼硅、炼黄磷等的普通功率电炉。

抗氧化涂层石墨电极表面涂覆既能导电又耐高温氧化的保护层(石墨电极抗氧化剂)，降低炼钢时的电极消耗(19%〜50%), 延长电极的使用寿命(22%〜60%),降低电极的电能消耗.

高功率石墨电极允许使用电流密度为18〜25A/ cm2的石墨电极，主要用于炼钢的高功率电弧炉。

超高功率石墨电极允许使用电流密度大于25A/ cm2的石墨电极。主要用于超高功率炼钢电弧炉。

自焙电极(elektroda koja se sama peče)用无烟煤、焦炭以及沥青和焦油为原料，在一定温度下制成电极糊，然后把电极糊装入已安装在电炉上的电极壳中(如图1所示)，在电炉生产过程中依靠电流通过时所产生的焦耳热和炉内传导热，自行烧结焦化。这种电极可连续使用，边使用边接长边给结成形，且可焙烧成大直径的。自焙电极不仅工艺简单，成本也低，因此被广泛用于铁合金生产。