Austrijski RAG je 8. maja pokrenuo prvi pilot projekat podzemnog skladištenja vodonika na svetu u bivšem skladištu gasa u Rubensdorfu. Pilot projekat će skladištiti 1,2 miliona kubnih metara vodonika, što je ekvivalentno 4,2 GWh električne energije. Skladišteni vodonik će proizvoditi membranska ćelija za izmjenu protona od 2 MW koju isporučuje Cummins, koja će u početku raditi pri baznom opterećenju kako bi proizvela dovoljno vodonika za skladištenje. Kasnije u projektu, ćelija će raditi na fleksibilniji način kako bi prenijela višak obnovljive električne energije u mrežu.
Kao važna prekretnica u razvoju vodonične ekonomije, pilot projekat će demonstrirati potencijal podzemnog skladištenja vodonika za sezonsko skladištenje energije i utrti put za širenje energije vodonika. Iako postoji još mnogo izazova koje treba prevazići, ovo je svakako važan korak ka održivijem i dekarbonizovanijem energetskom sistemu.
Podzemno skladištenje vodonika, odnosno korištenje podzemne geološke strukture za skladištenje energije vodonika velikih razmjera. Proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora energije i proizvodnjom vodonika, vodonik se ubrizgava u podzemne geološke strukture kao što su slane pećine, iscrpljeni rezervoari nafte i plina, vodonosnici i obložene pećine od tvrdog kamena kako bi se postiglo skladištenje energije vodika. Kada je potrebno, vodonik se može ekstrahovati iz podzemnih skladišta vodonika za proizvodnju plina, električne energije ili druge svrhe.
Energija vodika može se skladištiti u različitim oblicima, uključujući plin, tekućinu, površinsku adsorpciju, hidrid ili tekućinu s ugrađenim vodoničnim tijelima. Međutim, da bi se ostvario nesmetan rad pomoćne elektroenergetske mreže i uspostavila savršena vodonična energetska mreža, podzemno skladištenje vodonika je trenutno jedina izvodljiva metoda. Površinski oblici skladištenja vodika, kao što su cjevovodi ili rezervoari, imaju ograničen kapacitet skladištenja i pražnjenja od samo nekoliko dana. Podzemno skladištenje vodonika je potrebno za opskrbu skladištenjem energije u skali od nekoliko sedmica ili mjeseci. Podzemno skladište vodonika može zadovoljiti potrebe skladištenja energije do nekoliko mjeseci, može se ekstrahirati za direktnu upotrebu kada je to potrebno ili se može pretvoriti u električnu energiju.
Međutim, podzemno skladištenje vodika suočava se s brojnim izazovima:
Prvo, tehnološki razvoj je spor
Trenutno su istraživanja, razvoj i demonstracije potrebni za skladištenje u iscrpljenim plinskim poljima i vodonosnicima spori. Potrebno je više studija kako bi se procijenili učinci zaostalog prirodnog plina u osiromašenim poljima, in situ bakterijske reakcije u vodonosnicima i osiromašenim plinskim poljima koje mogu proizvesti zagađivač i gubitak vodonika, te efekte nepropusnosti skladištenja na koje mogu utjecati svojstva vodika.
Drugo, period izgradnje projekta je dug
Projekti podzemnih skladišta plina zahtijevaju značajne periode izgradnje, pet do 10 godina za slane pećine i iscrpljene rezervoare, i 10 do 12 godina za skladištenje vodonosnika. Za projekte skladištenja vodonika može doći do većeg vremenskog kašnjenja.
3. Ograničeno geološkim uslovima
Lokalno geološko okruženje određuje potencijal podzemnih skladišta gasa. U područjima sa ograničenim potencijalom, vodonik se može skladištiti u velikim količinama kao tečni nosač kroz proces hemijske konverzije, ali je i efikasnost konverzije energije smanjena.
Iako se energija vodonika nije masovno primjenjivala zbog niske efikasnosti i visoke cijene, ona ima široku perspektivu razvoja u budućnosti zbog svoje ključne uloge u dekarbonizaciji u različitim važnim oblastima.
Vrijeme objave: maj-11-2023